islam

Selam

11.02.2008.

opcenito o Islamu

Religija je stara koliko i ljudska kultura i sa istom povezana neraskidivom vezom. Jos od predhistorijskih dana su poznate religijske predpostavke. Bez obzira na mnogobrojnost kulturnih raznolikosti sve religije imaju mnogo zajednickih elemenata.

Tako, svakoj religiji pripada nadnaravno, neupitno bice ili red “sveto”, koje utjece i odredjuje na sve ovosvjetsko, prirodno dogadjanje.

Neke od religija, posebno odredjeni pravci budizma, ne baziraju se na vjerovanju transcendentalnog.

Molitve, ucenja, rituale i odredjuju i posreduju za to odredene osobe. Te religiozne osobe npr.Samani, majstori i sl. - cuvaju tradiciju i sluze kao savjetodavci ili ucitelji vjernicima.

Religija je stvar zajednice. Svi vjernici i clanovi jedne zajednice koji ucesvuju u molitvama u dzamiji, crkvi, sinagogi i dr. time cuvaju u stvari svetu tradiciju i odrzavaju je na zivotu. Za svakog pojedinca religija je jedno objasnjenje stvarnosti i smisla bivstvovanja koja mu nudi u stvari veliku pomoc da svoj zivot bolje zivi.

Religije su u svim epohama imale jak utjecaj na razvoj historije. Religiozni konflikti su cesto politicki i nasiljem rjesavani. Mnoge granice nisu samo slika i odraz prirodnih, etnickih ili politickih odlika, vec i religioznih. Religije pokazuju geografski, socijalno jednu veliku raznolikost u sirenju, formi organizacije i drustveno-politickog znacaja. Tako stoji pored velikih svjetski rasprostranjenih religija (Islam i Krscanstvo) regionalno rasprostranjene religije kao sto su to npr. Mormoni ili male vjerske zajednice npr. Menoniti ili sekte.

Islam

Islam je monoteisticka religija sa uspjesno zatvorenim i zavrsenim zakonom ucenja. Vjernici se zovu muslimani. Oni se pozivaju na vjersko ucenje Profeta Muhammeda (a.s).

Profet Muhammed (a.s.) je rodjen 570 poslije n.e u Meki (Mekka) i od Alaha izabran za Profeta da siri vjeru koja uci da je Allah (Bog) samo jedan. Islam se bazira na pisanom ucenju i recenicama (koje je Allah Muhammedu a.s.prenio) Kur`ana i Sunna. U Serijatu su utvrdene sve zakonske odredbe Islama.

Muslimanima su odredjene obaveze: pet molitvi dnevno, davanje zekata, post za vrijeme mjeseca posta - Ramazana, odlazak u Meku.

Suniti sacinjavaju oko 92 % svih vjernika Islama. Ostali su Siti, Ismailiti, Imamiti, Zaiditi i ostale grupe. Na svijetu ima vise od 1,5 milijarde vjernika Islama, muslimana.

Geografija religije

Geografija religije, kao dio Antropogeografije istrazuje prostorno sirenje religija i utjecaja na doticne strukture. Religije daju odredjene karakteristike na svoj odredjen nacin.

One odredjuju nacin naseljavanja, saobracajne puteve, stil arhitekture, zemljoradnju i sl.

Islam je, prije svega, u sjevernim dijelovima Afrike i prednjim dijelovima Azije rasirena, ali je prosirena i na juzne i istocne dijelove Azije. Evropa je pretezno krscanska, prije svega protestantska na sjeveru i rimsko-katolicka na jugu. Sjeverna i juzna Amerika je velikim dijelom krscanska. Sjeverna Amerika je pretezno protestantsk vjere, a u Juznoj Americi je rimsko-katolicka jako rasprostranjena. Takodje, Australija - nakon kolonizacije je preko Engleza postala krscanskim kontinentom.

U Rusiji je zastupljeno ortodoksno krscanstvo.U Indiji je zastupljen Islam, Hinduizam i religija Sikha. Budizam koji svoje korjene upravo ima u Indiji je danas vise zastupljen na Dalekom Istoku, Centralnoj i jugo-istocnoj Aziji. Centar zidovske vjere je u Izraelu, ali i u velikim gradovima sirom svijeta, prije svega u Americkim drzavama se nalaze najvaznije zidovske zajednice.

Sirenje religija svijeta sadrzi u sebi dosta iznimki koje sirom svijeta sadrze i raznolikost u pravcima vjerovanja. Unutar tih podrucja sirenja religija svijeta, unutar njih ima i egzistira veliki broj malih religija i sekti, koje su u stvari pravci koji su se odvojili od ovih velikih.

U podrucju juzno od Sahare u Africi nalaze se mnogobrojne religijske zajednice i sekte. Na vise kontinenata su se odrzale razne forme prirodnih religija. Tako se u podrucju Sjeverne, Centralne i Juzne Azije(Sibir, Mongolija) praktikuje jos uvijek samanstvo. Takodjer su neki narodi Sjeverne,Srednje i Juzne Amerike jos zadrzali istu religiju koju su imali i prije dolaska Evropljana.

Historijski i socijalni procesi kao sto su misionarstvo, migracije, rat i trgovina mijenjaju jos uvijek sirenje religija. Neke religije se sire kroz misionarstvo ciljano i planirano. Migracija stanovnistva takodje vodi promjeni mustre sirenja religije: Kada ljudi migriraju nose sa sobom i religiju. Zemlje sa visokom kvotom naseljavanja imaju i mnostvo razlicitih religija na svom tlu kao sto su to Amerika, Australija ili Brazil.

Zato se sve vise dogadja da se religije medjusobno mijesaju i poprimaju sinkretitske forme.

To se dogadjalo cesto nakon misionarstva, osvajanja, migracija, progona ili deportacija. Tako su se stapale religije sasvim razlicitiog kulturnog porijekla. Kao sto je to u Sjevernoj i Centralnoj Aziji primjer starih samana.

Sveta mjesta i gradovi

Najinteresantnija tema Geografije religija su sveta mjesta i gradovi. Svetost je u uskoj vezi povezana sa religioznim dogadjajima i karakterisu se kroz poseban polozaj.

Bodh Gaya u Indiji je dobio na znacenju jer se tamo desila Budina spoznaja. Kailas u zapadnom Tibetu, je za Hinduse i Budiste sveto brdo,zato sto se u njenom podnozju po predanju nalazi pocetak i izvor od sve cetiri rijeke Juzne Azije. Sva mjesta kao i putevi koji njima vode, te veze koje leze ili su u nekom odnosu sa religijom cine tzv. ”Geografiju Svetista”. Ta geografija sadrzi mjesta od posebnog znacenja svake doticne religije.

U mnogim kulturama se gleda i vezuju brda i planine za “onaj”,”drugi svijet”.Pored Kailasa mozemo navesti Mount Katherine u Egiptu, Olimp u Grckoj, Fujisan u Japanu ili Navajo na Zapadu USA kao primjere svetih brda koja se velicaju. Naravno da i rijeke mogu imati religiozno znacenje. U Hinduizmu se velica sedam svetih rijeka od kojih je najznacajnija Gang. U predkrscanskoj Evropi covjek je vjerovao da bogovi zive u sumama. Kelti su npr. drzali bozije sluzbe na izvorima rijeka. Slicne predstave u vjerovanju su vladali i u starom Japanu, prije nego sto se Budizam tamo rasirio.

Pored prirodnih svetih mjesta su za svetista birane i pravljene crkve, tempeli i opservatorij za sakralne svrhe i to cesto na istim mjestima koja su i u predhistorijsko vrijeme vazila kao sveta mjesta. Jedan primjer je u Engleskoj za koje se misli da je napravljeno za okultne svrhe i da je sluzilo za posmatranje neba i zvijezda, sunca i planeta kao i pomracenja. Svetista duz puteva u Japanu ili kamenih piramida na planinskim prevojima Himalaja su samo neka koja markiraju sveta mjesta. Sva ta svetista imaju za vjernike spiritualno znacenje i time se izdizu od obicnih mjesta.

O pocasti svetim mjestima su religije izvrsile veliki utjecaj i na drustveni razvoj, arhitekturu, gradnju gradova, trgovinu.

U islamskom podrucjima su dzamije centralna mjesta orjentacije. U gradovima Hindusa se sveti prostor siri od tempela i obuhvata siru okolinu. Sasvim slicno je bilo u srednjem vijeku u Evropi kada je crkva bila srediste zivota, naseljavanja i trgovine. Klosteri su bili predgradja, a kasnije jezgra naselja.

Religijsko misljenje o smrti oslikavaju se i na okolinu.Odredjeno religijskom tradicijom postavljaju se nadgrobni spomenici. Tadj Mahal u Indiji i Egipatske piramide su dobar primjer za mauzoleje i (nad)grobne spomenike i gradjevine koje odredjuju i karakterisu svoju okolinu i privlace veliki broj posjetilaca.

Zidovstvo, krscanstvo i ostale druge religije rezervisu cijela podrucja samo za groblja. Neka od groblja su sasvim integrisana u urbane sredine i tako postala parkovima, historijskim spomenicima kulture, kulturnim narodiom blagom, pa cak i stambenim podrucjem. Taj fenomen covjek moze pogledati u Gradu mrtvih u Kairu ili nacionalnom groblju u Jeruzalemu ili Arlington National Cemetery u Vasingtonu.

Hodocasce

Za ljude mnogih religijskih pravaca je sam odlazak na sveta mjesta postao kao nekakva vrsta izvrsenja duznosti i religioznog iskustva. Na cijelom svijetu svake godine milioni vjernika poduzimaju hodocasce prema svetim mjestima. Upravo toliki dolazak hodocasnika je utjecao i na okolinu posjecenih svetih mjesta. Ona moraju da prime i smjeste veliki broj ljudi, smjestaj, prehrana, sanitarni cvorovi, transportna sredstva i sigurnost za sve hodocasnike.

Najveca religiozna hodocasca bivaju svake godine kada vise od jednog miliona vjernika muslimana putuju u Meku u Saudijsku Arabiju. Meka je rodno mjesto Profeta Muhameda a.s. , osnivacu Islama, i to je njihovo duhovno sredisnje mjesto. Svi muslimani, trebaju jednom u zivotu da naprave to hodocasce koje se takodje zove Hadz. Glavni cilj Hadza je velika dzamija,kockastog oblika, Kaba ili Caba koja stoji i zauzima veliko, teatralno sredisnje mjesto. Ceremonija koja je u vezi sa Hadzom traje vise dana u kojem hodocasnici u Meki i okolici noce i poduzimaju odlaske na druga sveta mjesta koja su u blizini. Sve je to povezano sa visokim zahtjevima prema mjesnom uredjenju za higijenu, prehranu i medicinsku opskrbu. Utjecaj velikog broja hodocasnika je veliki i prema sredstvima prevoza u cijelom regionu, jer muslimani dolaze iz svih pravaca i sa razlicitim prevoznim sredstvima.

Svete oblasti

Glavna svrha hodocasca za vecinu hodocasnika je sam dolazak na sveto mjesto.Za druge je to putovanje povod za duhovnu promjenu.U tom slucaju moze cijela okolina,koja je povezana sa tim iskustvom, poprimit spiritualno znacenje. Nakon rituala koji je trajao za vrijeme Hadza, hodocasnici poduzimaju putovanja prema svetistima u okolini. Jedan drugi slucaj, gdje put hodocasnika poprima religiozno znacenje je krug od 88 budistickih tempela na japanskom ostrvu Sikoku.Po legendi je sve to sagradio u 9. vijeku Kobo Daisi, osnivac japanske Singon sekte. Hodocasnici vjeruju da ih na tom putu prati sam Kobo Daisi i da ih njegovo prisutsvo na tom putu posvecuje. Cilj hodocasca nije samo jedno mjesto, vec cijela mreza-jedna “sveta geometrija” koja pokriva cijelo ostrvo.

Tu transcendentnu predstavu o prostoru moguce je naci i kod prasjedilackog stanovnistva Australije. Po njihovom vjerovanju njihovi preci imaju fizicka svojstva zemlje,forme zivota i pravila koja odredjuju ponasanje i odnos izmedju ljudi. Tako kroz rituale Aboridzini osiguravaju pripadnost vremenu svojih predaka i to vrijeme oni nazivaju - vrijeme sna. Oni takodje markiraju zemljiste simbolicnim znakovima, koji treba zemljistu dati red i spiritualno znacenje. Jedan od najznacajnijih simbola je crveno pjescano brdo Ayers Rock ili Ayers Rock u srcu australskog kontinenta.

Duhovna putovanja u snu, omogucavaju Aboridzinima koji su odvojeni od svoje domovine,da posjete zemlju svojih predaka. Karta Aboridzini teritorija je oznacena sa muzickom linijom “song-lines” tj. (Linijom pjesme) koja se mora pjevati. Totemi, drve ca i pecine obiljezavaju podrucje. Znacenja krajolika slijede kroz smisaone slike i duhovnu vezu izmedju vremena sna predaka i buducih generacija sve do sadasnjosti. Taj primjer same slike i poimanja svijeta australskih domorodaca je primjer religiozne geografije - jedan nacin, da se prostor svrsta koji ce krajoliku dati jedno spiritualno znacenje.

Religozna geografija, ili mreze spiritualnih prostora i mjesta je moguce naci u mnogim formama na cijelom svijetu.Od manjih religioznih struktura preko mreza trgovine i puteva koji okruzuju mjesta hodocasca do ogromnih prostranstava cija djela se pripisuju precima. Religija je imala i jos uvijek ima jedno duboko dejstvo i upliv na krajolik kao i poglede vjernika o mjestu covjecanstva u svijetu.

26.05.2005.

Allahovo svijetlo

Nalaziš se u svijetu koji te okružuje u svoj svojoj čudesnoj raznolikosti. Na svakom koraku susrećeš život koji nastaje, traje i gasi se. Smrt, nijemi svjedok čuda, svakodnevno, u svim mogućim oblicima prolazi, bliže ili dalje, pored tebe. Kao da te želi upozoriti na ozbiljnost svih događaja koji se zbivaju.
Zastaje ti dah pred sitnim bićima, koja otkrivaš mikroskopom, diviš se letu ptice, neumornom i plodonosnom radu pčele. Nemaš dovoljno riječi kojima iskazuješ svoje čuđenje pred složenošću mozga ili neshvatljivom građom ljudskog oka. Razmišljaš u noći o beskrajnim nebeskim prostorima, kad se pred tobom na vedrom nebu ukaže bezbroj zvijezda. Razmišljaš o ogromnim nebeskim tijelima, koja nepogrešivo i tačno plove kroz svemir u začuđujućoj tajnovitoj harmoniji. Vjerovatno, bar mišlju, pokušavaš da se upustiš u prostore vremena, svemira i svega onog što se nalazi iza toga. Posigurno se pitaš: šta je to vrijeme? Otkada i dokada je sve ovo, sav ovaj život koji nas okružuje? Pitaš se otkuda dolaziš i kuda ideš. Pokušavaš prodrijeti u bit i smisao beskonačnog.
Ali zastaješ, zastaješ, kao što su bezbrojni mnogi prije tebe zastajali umom i mišlju svojom. Zastaješ, kao što će ubuduće bezbrojni zastajati. Um čovječiji zastao pred zastorom koji se ne može proći. Iza njega je tajna, vječni nijemi zid, neprekidna šutnja.
Osjećaš, sigurno, usamljenost, napuštenost, možda izgubljenost u bespuću neznanja i nerazjašnjivih tajni. Možda te hvata strah pred neizvjesnošću života, pred čudom smrti i nezaobilaznim grobom koji sve ljude, pa i tebe očekuje...
Međutim, znaj, sigurno znaj: niko nije napušten, niko nije sâm, niko nije izgubljen...
Davno, vrlo davno, od prvog čovjeka Adema, a.s., pa kroz čitavu povijest Zemlje, Milostivi Allah, dž.š., Tvorac svega, u neizmjernoj Svojoj dobroti darivao je ljudskom rodu Svoju Veliku Poruku, Veliku Nauku, u kojoj obznanjuje tajnu i svrhu života, put vječne sreće i spasa. Objava nauke je dolazila preko niza časnih i odabranih ljudi, Božijih poslanika, sve do posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. On prenese Kur'an, koji će kao svjetlo Allahovo do konca svijeta obasjavati ljudski rod. Ta Velika Vijest bi objavljena u Mekki, u Arabiji, pustinjskoj i tajnovitoj zemlji, u VII stoljeću po Isau a.s. Tada Arabijom vladahu bezobzirni bogataši, robovlasnici, oholi i nadmeni silnici. Živjeli su u raskoši i obilju, a većina naroda tavorila je u neimaštini. Nemoral, orgije i ludačko pijančenje, bijaše osnov njihovog življenja. Služili su ih robovi i ropkinje, svedeni na položaj poslušnih životinja. Novac je gospodario dušama i tijelima. Zlato je postalo predmet obožavanja i jedina vrijednost. Laži, prevare, krađa, ogovaranja, potvaranja, razvrat - carevali su u tom bolesnom društvu. Bijeda, glad i zaraze uništavali su siromašni svijet. Zakopavana su tek rođena živa ženska djeca. Sve čovječno, sve plemenito što krasi čovjeka kao biće osobitog položaja na Zemlji, bijaše gotovo potpuno prekriveno velom zaborava. Stanovnici Arabije pali su na najniže stepenice ljudskog dostojanstva. Kameni kumiri vladali su dušama idolopoklonika. Tmasti tmurni oblaci nadvili su se nad horizontima ljudskih dobrih nastojanja, vrlina i plemenitih pobuda. I u takvom crnom i teškom dobu rodio se u Mekki Muhammed, sin Abdullahov, od roda Hašimova iz plemena Kurejš. U moru zla i poroka, kao rijetka luča svjetla, rastao je i razvijao se. Nasuprot silnoj premoći snaga mraka, živjaše Muhammed, plemenit, skroman, dobar, hrabar, krepostan i blag. Prozvaše ga Emin, to jest Vjerni, Pouzdani, Pošteni, zbog odlika njegovog karaktera. Oženi se, isto tako, dobrom i plemenitom. ženom, časnom i poštenom Hatidžom. Kad se Muhammed a.s. približio četrdesetim godinama života, poče se osamljivati u pećini na brdu Hira, u blizini Mekke.
Muhammeda a.s. je mučilo zlo koje je vladalo Mekkom i čitavom Arabijom. Boljele su ga opačine i zloća koji vladahu svud. On je na brdu Hira, u tišini pećine, u punoj osami nalazio svoj mir. Satima je gledao daleke horizonte, plavetnilo neba danju i sjaj zvijezda u noćnim tminama. Ponirao je u dušu prirode kroz travu i cvijet, kroz hod mrava, kroz pauka i njegovu mrežu. kroz pticu u letu. Muhammed a.s. je postepeno počeo da se bliži istini, koju još nije mogao shvatiti. Njegova duša plemenita i velika, spremala se da primi Veliku Spoznaju, Sigurno Znanje, Otkrov zastora sa Velike Tajne. To bijaše volja Allahova dž.š. I jedne noći, uoči dvadesetsedmog dana mjeseca Ramazana, pred Muhammedom a..s. zamišljenim i utonulim u duboke misli, odjednom bljesnu Svjetlo, zasja pećina... Muhammed a.s. uzdrhta, podiže ruku, da zakloni oči. Svjetlost se pretvaraše u lik. Muhammed a.s. začu jasno riječi: "O Muhammede, sine Abdullahov! Ja, melek Džibril donosim ti od Allaha, Gospodara Svijetova Radosnu Vijest. Odabran si za Allahovog poslanika."
Melek zatim pokaza Muhammedu a.s. kako da uzme abdest. Potom ga pozva da uči, a kad Muhammed a.s. odgovori da. ne zna učiti, Džibril poziv ponovi, a Muhammed odgovaraše da ne zna. To se ponovi tri puta. Zatim Džibril poče govoriti:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara,
Stvara čovjeka od zakvačka!
Uči, plemenit je Gospodar tvoj,
Koji poučava peru,
Koji poučava čovjeka onom što ne zna.
(Kur'an. 96: 1-5)

Svjetlo Džibrilovo poče polahko da gasne, a lik tiho nestajaše. Muhammed a.s. sav u drhtanju, u čudnoj groznici iz pećine požuri kući da sa Hatidžom, vjernom ženom, podijeli uzbudljivu Veliku Vijest. Hatidža se u prvi mah uplaši vidjevši uzbuđenog i zadihanog supruga. Ali, kad joj Muhammed a.s. ispriča što je vidio i čuo, Hatidža se obradova , radosna zbog velike milosti koja obasja plemenitog i dobrog Muhammeda a.s. Ni trena ne posumnja u istinitost Velike Vijesti. Znala je Hatidža dobro kako divno i veliko srce ima Muhammed a.s. i kakve ga sjajne vrline krase. Muhammed a.s. imao je zaista sva svojstva da bude nagrađen poslanstvom. I zato Hatidža obradova Muhammeda a.,s. svojim iskrenim vjerovanjem: "Tako mi Onog, u čijoj je moći moj život, ja sam potpuno sigurna da si ti, uistinu, dobio Objavu i da si postao Božiji Poslanik." I tako Muhammed a.s. u Hatidži dobi prvog odanog pristašu, prvu muslimanku novog doba. Događaj, u pećini Hira potpuno obuze Muhammeda a.s. Sav je bio u plamenu uznositom. "Uči, u ime Allaha...Uči u ime Allaha..." zvonilo je u Muhammedovim a.s. ušima. Allahova Riječ obuzela je cijelo njegovo biće. Muhammed a.s. je predavao svoj život velikoj misiji. Veliku Vijest, Radosnu Vijest, primio je u svoje vjerničko srce s plemenitim ciljem da je objavi ljudskom rodu. Allahova riječ i poruka poče se prenositi iz srca Muhammedova a.s. u srca dobrih ljudi: čestitog Alije, dobrog Ebu Bekra, plemenitog Bilala... Vjera u Alaha kao divno svjetlo poče otklanjati tminu idolopoklonstva. Islam se poče širiti, ali tajno, skriveno, gotovo šapatom. Narednih dana i noći, narednih sedmica i mjeseci prenesena je Velika Poruka po izbama, po trgovima, po pustinjama i oazama. ''O Zejde. sine Harisov, o Osmane, o Zubejre, o Hamza, čuli su se povici... Došla je Velika Vijest, radost za svakog čovjeka. Muhammed, sin Abdullahov, (neka je Alahova Milost na njemu), obdaren je Allahovim poslanstvom, sa svetom misijom da islam objavi ljudskom rodu.'' A šapat, tihe riječi su išle, pitale: "A što propovijeda Muhammed, sin Abdullahov, kakvu poruku nam on donosi od Tvorca svega živog i neživog?" Iz srca u srce, kao bistri potok proticahu Velike Riječi. Muhammed a.s. propovijeda čistu vjeru u Jednog Boga. Poručuje da nema drugog božanstva osim Allaha dž.š. poručuje ljudima da budu braća, da budu dobri prema roditeljima, bližnjim, da budu kreposni, čestiti, plemeniti, skromni, hrabri i ponosni. Muhammed a.s. poručuje ljudima da višak imetka dijele siromašnim, poziva na pravedan postupak, preporučuje oslobađanje robova, poziva da se cijeni čovjek i ljudsko dostojanstvo, da se poruše kumiri, da Ka'ba postane čista, da se uspostave Allahovi zakoni među ljudima. Muhammed poziva na preporod ljudskog roda, na veliki pohod ka Miru, Ljubavi i Spasu na oba svijeta. On otkriva tajne života, objašnjava sve što je bilo neznano. pokazuje što je smisao življenja. Muhammed resulullah poručuje da je Allah povjerio čovjeku veliku misiju na zemlji: da čovjek postane čovjek, da čovjek dosegne najveće duhovne visine, da čovjek postigne najveću moguću sreću.
I zato Muhammed resulullah poziva na put ka svjetlu i savršenstvu duše, da čovjek jednog dana kada, smrtni čas dođe, smireno može stati pred Stvoritelja i reći mu: "Bože moj dragi, sve što jesam jedino Tebi zahvaljuljem. Bože Veliki, Tebi, i samo Tebi se sav potpuno predajem. Dajem Ti svoju dušu, svoje misli, svoje srce. Nastojim da sav moj život, sva moja snaga, sve moje riječi i djela, budu na tvome putu. Podari mi Svoju Milost na Danu konačnog suda." A Allah, potpuno predanim, pred smrtni čas govori:

"A ti, o dušo smirena, Vrati se Gospodaru svome zadovoljna,
a i On s tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje,
i uđi u Džennet Moj!"
(Kur'an, 89: 27-30)

I tako se čovjeku rasvjetli zora Allahove Nauke, Sigurne Spoznaje. Istina Allahovih riječi dopre do ljudskih srca. Allahovo svjetlo osvjetli ljudske duše. Kroz Kur'an, Allah govori, poziva ljude na Spas. Da li ljudi čuju glas Sigurne Istine? Islamska Nauka pita, meleki pitaju, pa i sva priroda pita: Hoćeš li, čovječe, pružiti svoje ruke ka Miru, Sreći, i Spasu? Hoćeš li pokušati da budeš potpuni, pravi čovjek? Hoćeš li ispuniti svoj život smislom i svrhom, koje prelaze granice smrti i sežu u vječnost? Hoćeš li da dosežeš najveće stepene duhovnog savršenstva? O čovječe, ti kojeg je Allah, dž.š. stvorio u najljepšem obliku, kojem je podvrgao sve što je na nebesima i Zemlji, kojem je udahnuo od Svog Duha, kojem je poklonio veliko povjerenje, odgovori: Hoćeš li se pozivu Božijem odazvati? O čovječe, Allahovo Svjetlo ti otkriva smisao postojanja, upućuje te na Sigurno Saznanje, rasvjetljava Veliku Tajnu, uči te da budeš vječno sretan! A da bi bio vječno sretan, da bi postigao apsolutni mir, moraš se truditi da usavršiš svoju dušu, da je uzdigneš na najveće duhovne stepene.
Kako dostići te vrijednosti uči nas Islam:

"Tako mi duše i Onoga koji ju je upotpunio, pa je
osposobio za njeno griješenje i njezinu bogobojaznost
onaj će naći spas koji dušu očisti, a štetiće onaj koji
dušu pokvari i zavede. "
(Kur'an, 91: 7-10)

Resulullah Muhammed a.s. je rekao: "Poslat sam da usavršim plemenite ćudi."


19.05.2005.

Loš Allahov rob

“Doista, čovjek je stvoren malodušnim,
jada se kada ga nesreća zadesi,a nepristupačan je kada ga dobro pohodi,
ali klanjači nisu takvi,
oni koji su u namazu svome ustrajni,
i u čijim se imecima određeno pravo nahodi
za prosjaka i za onoga koji se stidi da prosi,
i oni koji u Onaj Svijet iskreno budu vjerovali,
i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strepjeli –
a od kazne Gospodara njihova sigurnoga nema! –
i oni koji svoja stidna mjesta budu čuvali,
osim sa ženama svojim,ili sa onima koje posjeduju desnice njihove,prekoreni, zbilja, biti neće! –
a koji traže više od toga, takvi su prijestupnici! –
i oni koji nad povjerenim im stvarimai zavjetu svome budu čuvari,i koji na svjedočenju svome budu stajali,i koji namaze svoje budu čuvali,eto, takvi će u baščama džennetskim počašćeni biti!”(Kur’an, sura Putevi uspona, ajeti 19.-35.)



* * *



Kako je samo loš onaj rob Allahov! Govorim o osobi koja odgovara ovome opisu:



1. Stalno išče oprost (magfiret), a konstantno je u neposluhu Bogu dragome (masijet)

2. Doima se poniznim, kako bi bio smatran oličenjem povjerljivosti (emânet), ali samo se pretvara kako bi skrio svoju sklonost iznevjeri (hijânet)

3. Zabranjuje činjenje loših djelâ, ali sebe iz toga isključuje

4. Uživa u onome što je dobro ali se ne trudi nešto dobro učiniti

5. Ako daje, daje nevoljno, a ako zadržava, čini to bez pardona

6. Ako je zdrav, osjeća se sigurnim, ali kada je bolestan počinje se kajati

7. Ako je siromašan, postaje tužan, a ako je bogat subjekt je kušnje

8. Nada se spasu ali tako ne postupa

9. Plaši se kazne, ali ništa ne poduzima

10.Očekuje više dobra, ali nije zahvalan na onome što ima

11.Dopada mu se ideja o duhovnoj naknadi, ali ne prakticira strpljenje (sabur)

12.Povećava spavanje i odgađa post





17.05.2005.

Hadis

Ebu Hurejreh r.a. kaze da je rekao Muhammed a.s.: "U dzennet necete unici dok ne budete vjerovali, a vjerovati necete dok se ne budete voljeli. Hocete li da vas uputim na nesto sto, ako budete radili, voljecete se!? Sirite medju vama selam!" (Muslim)

17.05.2005.

Imam Mehdi

Sto se tice Mehdija on se ne spominje u Kur´an-u ali se spominje u dosta vjerodostojnih hadisa.Mehdija ne smijemo toliko zanemarivati. On je nas veliki izbavitelj, on i Isa a.s. ce zivjeti u istom periodu, samo sto ce Mehdi doci malo prije. Mehdi ce biti toliko vazan da ce Isa a.s. klanjati iza njega u dzematu.
Po knjigama koje sam citao Mehdi ce doci nakon velikog rata ˝armagedona˝. On ce se boriti protiv dedzala(neka je bozije prokletstvo na nj.) kojeg ce na kraju ubiti Isa a.s.
Mehdi je potomak Muhammeda a.s. i njegovo ime ce biti isto kao i ime poslanika a.s.(Mehdi je nadimak) a ime njegovog oca je isto kao i ime poslanikovog a.s. oca (Abdullah, neka je Bozija milost na nj.)
Ljudi ovo je ozbiljna stvar nemojte se zezati s tim.

12.05.2005.

Hadis



Rekao je hazreti Muhammed, alejhisselam:



Garantirajte mi šest stvari od vas, ja vama garantiram Džennet (Raj): budite iskreni kada govorite, ispunite dogovoreno kada obećate, izvršavajte što vam je povjereno, čuvajte svoje spolne organe, obarajte svoje poglede i ustegnite se.

12.05.2005.

prica

I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite.
(Kur’an, sura Pčele, ajet 91.)




Nekada svjesno, nekada nesvjesno, više-manje svako od nas prekrši neko “malehno” obećanje; zanemari neki prećutan sporazum na koji smo na neki način pristali. Te stvari su za nas “dozvoljene”, ili bolje reći “nisu baš toliko bitne”; nije isto slagati i nešto prešutiti. Niko nije savršen.

Koliko god nam neki izgovor izgledao dostatan, nije uvijek dovoljno svoje srce smiriti. Nakon kršenje neke “male” zabrane često sebi govorimo: “Da mi Bog oprosti”, ili “Zna dragi Bog da mi to nije bila želja” i slično.

Ipak, da li nam je stvarno bilo tako “teško” i “neophodno” prekršiti neku “ne toliko bitnu” zabranu?

U zdravim društvima, sa zdravim pojedincima, među srcima ljudi postoji veza. Najlakše ju je kroz vjeru ostvariti jer je dovoljno Boga dragoga vjerovati i iskren biti, On, naš dragi Gospodar, uvezuje srca: On je srca vaša povezao (3:103).

Ne može se istodobno biti vjeran i iskren a nekoga poslušnog Božijeg roba mrziti “tek onako”. Jer Gospodar Svojim robovima srca povezuje, a Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao (33:4).

Slamanje nečijega srca ravno je slamanju vlastitoga srca, bol koju drugi osjeća osjećamo i mi. U takvim trenucima nije više važno da li smo nešto slučajno počinili. Bol postoji i najmanje što možemo uraditi jeste tu bol s drugim podijeliti.

Realno gledajući, ne postoji “nebitna” niti “ne toliko bitna” stvar. Upravo na poštivanju i “manje bitnih stvari” mjeri se naša vjernost dragome Bogu i ljubav prema drugim stvorenjima.

Ne možemo dostići sve ali možemo na preuzete obaveze paziti. Ne možemo voljeti drugog a prestati na njega paziti. Ljubav je kao dar čiji jedan dio dobismo na povjerenje od Gospodara; drugi dio je kod “drugoga”. Ko i taj drugi dio želi mora paziti na njegova vlasnika. Hazreti Pejgamber, alejhisselam, je rekao, hazreti Omer prenijeo a Ebu Davud zabilježio:

Postoje jedni ljudi, nisu ni poslanici ni šehidi, (a) i poslanici i šehidi će im zaviditi na Sudnjemu danu na njihovome položaju kod Allaha. To su ljudi koji Allahovim Duhom vole jedni druge, a nisu međusobno nikakav rod, niti jedni drugima daju imetak. Boga mi, njihova lica sâma su svjetlost, oni su u svjetlosti. Ne boje se kada se drugi ljudi straše, niti tuguju kada drugi ljudi tuguju.

Nakon ovih riječi hazreti Muhammed, alejhisselam, proučio je ajet: Allahovi prijatelji (evlijā’Allāh) neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju (10:62).


30.04.2005.

Džihad

Džihad kao što znamo je borba na Allahovom putu. Ko pogine kao šehid ide u Džennet. najviše šehida danas ima u Palestini, ali narod u Palestini se uporno bore bez ikakvog naoružanja za opstanak države i vjere. Prava sramota za Izrael jer su Pelestinci skoro uspjeli.ALLAHU EKBER!!!

29.04.2005.

Kur`an

Da li ste znali da rijeć "razum", "razmišljanje", "razmislite" i sve ostale riječi koje imaju veze sa razumom najviše spominje u Kur`anu. Zato sto je to najveća Allahova blagodat čovjeku i najveći dar koji je Allah podario svakom čovjeku. Razum je to što nas odvaja od ostalih stvorenja, jer jedino čovjek posjeduje razum.

29.04.2005.

Allah

kad je jedan od ashaba pitao poslanika Muhammeda s.a.v.s. sta Allah najviše voli in je odgovorio: " Allhu najdraže stvari su 1.klnjati namaz na vrijeme
2.poslušnost roditeljima
3.umrijeti na Allhvom putu (džihad).


Stariji postovi

<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
9425

Powered by Blogger.ba